| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
...svijet oko nas...
Linkovi
wikipedia - neki ljudi koji na netu pišu o svemu i svačemu
facebook - neki ljudi koji se druže, i ovako i onako (tj. "internetski")
hospitality club:)) najbolji izum, solidarnost, ljubav...
google - aparatura koja nas svih podučava di ići, šta radit, i svi je koristimo. Sad nam je i olakšao te dao mejl!!Hvala ti Gugle!
vip.hr - super jer su sms-ovi besplatni
filozofski, hvala ti!!Nisi me uspio asimilirati, i učinit mutavim žabcem :P
culturenet.hr
jedini blog kojeg tu i tamo pročitam! od frenda mi sa Olimpa!
some hard-core literature for marxists wanna be
svijet i milan
nEMA SNOVA samo LOVA!!!
- 18:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
baš sam razmišljala o izokrenutim vrijednostima, dubeći na glavi, iz jedne druge perspektive promatrala sam te vrijednosti, s nadom da će bit drugačije i da mi se neće stvarati mukica/trauma kad s ranim jutrom, umorna, pogledam INMagazin i silkonsko čudo, Nikolinu Pišek... znate tko je lijep?! miss kittin je lijepa...zaboli nju...ne udovoljava show biznis smeću di su proporcije važnije od glazbe, a lova od kreativnosti.. a ja slušam bijes i humor TBF-a da bi se izliječila uobičajenih debilana kojima me zasipaju vrli naši kontrolirani mediji..pa ne mogu nit blog započet bez da ne vidim da je Gego kvalificiran..To da je pivao Jamajci, to mi se sviđalo :D al jel me trebaju zanimat njegovi dani na Farmi: Koga Zašto..ČEMU?! Zašto nam peru mozak na najokrutniji način? Bilo bi mi draže da nam uvaljuju neke političke ideologije, nego ideologiju love i ambicije, bez pokrića... SVI HRVATINE A SVAKI SKAČE KA KLOKAN ČIM ČUJE CECU ILI NEKI HIT TURBO FOLKA A NA ULICE SU IZAŠLE CURICE, NAŠE MLADE SNAŠE, U LOV NA NOGOMETAŠE, ALI IM PAŠE I DRUGA MOGUĆNOST SVE DOK JE SIGURNOST IZVJESNA BUDUĆNOST NABREKLE LISNICE, A NISU BAŠ BISTRICE PA BI TILE BIT MISSICE I NA MODNE LISTICE ... To su naši Rage Against Machine, a naša je Mašina Nova TV i njezine kvazi zvjezdice..Ma suvišno je išta pisati.."Ne želim ni jedan suvišan podatak.." I TEŠKO JE NAMA ŠTA TILI BI BITI LJUDI. PARIMO NENORMALNI, LUDI... |
CITAT
- 21:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
"Drugarica Sobotkin koja je već dug niz godina prezirala muški rod, jer je slab i perverzan, jedanput je, u interakciji sa svojim drugaricama, slučajno i nenadano priznala - da je ipak više od ičega u životu željela biti muškarac. Drugarice su začuđeno pogledale. Nijednoj od njih nije takva grozota pala na pamet. Ipak - biti žena, donosi brojne prednosti. Nijedan muškarac ne može osjetiti ljepotu i značaj porođaja, kao što može žena u rađaoni. I premda su drugarice bile prestare da iskuse tu ljepotu, sama ideja da su u svojoj mladosti mogle, inspirirala ih je da kažu drugarici Sobotkin da ne budali i da je s ovim komentarom daleko pretjerala. Kad je već muškarci ušutkavaju, neka je i žene, pomisli drugarica Sobotkin. I cijela se stvar, dapače mogući skandal, nije više spominjala." Izvadak iz knjige, "I žene su muškarci" |
|
baš gledan razlike zagreb split/šibenik uvijek sam na nekim čudnim relacijama i nikada doma. ima to svojih prednosti, a jedna je da ne osjećaš odgovornost prema nijednom gradu. niti ljubav. mogao bi sutra nestati, i ne bi se primijetilo. nijedna kozmička čestica ne bi dobila ili izgubila na važnosti. ako sam pesimistična, mogu se samo opravdati nedostatkom optimizma. nastupila je depresija: to znači da se razina mora i oceana spustila i da svi očekuju oluju, al oluje nema, nego samo miriše u zraku na oluju, i predviđanja su loša. o čemu pričam? o gospodarskoj krizi? o kroničnom pomanjkanju sreće u libertansko-globalističko-tržišnom-MonoAmeričkom društvu? možda. Nije važno. Najvažnije da ne pričam o sebi! ;) |
Konjušari i žene :)
- 20:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
no. uvijek u romanima ili u filmovima, junaci koji ne znaju pisati, a htjeli bi - znaju naslove svojih romana, prije nego šta je roman uopće napisan. kako sam ja isti nesretni junak, naziv mog nenapisanog romana bio bi, "ništa, osim srčana mana!!!" i morala bi barem tri upitnika bit, a može i više. Isto tako je obavezno imat zarez nakon "ništa"...Ono šta me najviše uzbuđuje kod (suvremenih) naslova je upravo upotreba interpunkcijskih znakova..;) Druga opcija je "Spašavajući svoju sisu!" - s tim da tu već imam maglovito radnju, u stilu - žena u kasnim dvadesetima oboli od raka dojke. Ovaj prvi naslov bi bio da žena u kasnim dvadesetima sazna da ima srčanu manu, i to kao slučajno, nakon serije testiranja i pretraga, koje sprovodi jer doktori sumnjaju u rak dojke. Možda su sise fiksacija mnogih. Uostalom, ako postoje "vaginini monolozi," di su sisini dijalozi, tj. dijalog između dvi sise?! RAZMISLIMO I O TOME! :) Emancipacija ženskog roda se svakodnevno guši u kapitalističkom društvu. Kao što je muškarac porobljen, žena je porobljena i podređena. Drugarice, možemo li živjeti u tišini?! Drugarice, koliko ćemo trpiti sovjetski penis?! Drugarice, uzmimo čekić i srp u ruke, i kastrirajmo samoprozvanog gospodara - Muškarca. Muškarac je Buržuj umaskiran u Druga. Drugarice, budite oprezne.. To su samo neke poruke iz povijesti od kojih možemo naučiti. Premda sam ja više Gandholjubac i vjerujem da kao što dvi sise mogu dijalogom riješiti međusobnu nejednakost, mogu i muškarac i žena. :) |
KAVA S MLIKON
- 20:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
danas sam zabunom poslala nelu da mi naruči i donese jedan običan maccchiato. jadnica je morala preživit lančanu sprdnju na očiti (i moj) lapsus.. a kakav je to neobičan macchiato? a kako bi se to moglo napravit..tako da mali macchiato staviš u čašu za veliki i onda kažeš da je to običan macchiato, al isto tako triba bit oprezan i s doziranjem mlika, zezali su konobari. meni je bilo žao šta nisam naručila pivo, al bilo je jutro, pa sam se zanijela onim ritualom "jutarnje kave." Nije da mi nije falila kava, expressa nema na tajlandu, il ga ima - al nije dobar. SVE TO NIJE ZANIMLJIVO! Kao šta me boli u duši šta sam u autobusu imala puste inspriacije za pretočit ovu anegdotu o običnom macchiatu u neku dobru i šaljivu priču. Al nakon sat ipo na relaciji spli-šibenik, il kako bi moj prijatelj iz turske rekao - cestom kojom su prolazili mnogi i njihove kulture, religije, snove i strahovi (a-ha! razmislimo malo o tome ;))..sam izgubila inspiraciju. Jedino šta mogu izvršit od svog početnog nauma da pišem i popijem pivo je ovo drugo. Duvan ne mogu zapalit jer sam u roditeljskom boravku, a to je smoke free zona. |
Terezia Moria - "Ovo je govor ljubavi" (Ja)
- 18:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Protok vremena. Jedina razlika sada je što je moja pokojna baka čitala osmrtnice u novinama, a mama ih čita na netu. I svako malo usklici, jauci, "Znaš li onu šta sam je zadnji put vidjela prije dvije godine, a prije pet smo se kupali na istoj plaži!" "Mama, ti nju uopće ne poznaješ" "Kako je ne poznajem..." moja majka vidno uznemirena mojim podsmjehom i ljutnjom, jer koji q oplakuješ ženu čije još jedino ime i prezime pamtiš, tako da bi ga mogla prepoznati u rubrici "Osmrtnice" elektronskog izdanja Slobodne Dalmacije. Oplakuješ sebe, a to možda i ima smisla. To ja radim. To ja ne radim. To pokušavam ne raditi. Uopće ne želim sažaljevati se nad Vedranom Rudan, niti čitati o ovoj njezinoj najnovijoj aferi. Ne zanima me. Ta žena nije ništa drugo doli jedno veliko slovo mržnje koje se širi medijima, kamuflirano u kvazi-liberalna i kvazi-progresivna opravdanja. Fala bogu šta je nekome stala na žulj. Kao heroina...Heroina slobodnog govora. Moš mislit...Nemojmo vulgarizirati slobodu govora koja ne postoji i u slučaju Vedrane Rudan još i bolje. Čitam dobru knjigu. Takve se više ne pišu pa ih valja istaknuti (Dan za danom, Terezia Mora) da bi se na kraju junak razotkrio kao pedofil. Nešto nije bilo s njim u redu, od samog početka.. Da je bar peder, hehehe ;) Al pedofil-peder. To stvarno nije u redu. Kako je vlažno i histerično i tužno postalo ovo društvo. I kako je bez obzira smisao za humor i smijeh preživio, tj. naoštrio svoje zubalo na sve te moguće izokrenute vrijednosti i perverzne ljude..Ah. (šalim se!:)) Terezia Mora je moja heroina i moja junakinja, upravo jer takvu glupost ja nemam. Vedrana Rudan je negativac u priči, i to od njezinog prvog romana, s jezičinom isplaženom na naslovnici. Nažalost, ona ne izaziva smijeh, samo gorčinu.. |
baš sam razmišljala o granicama
- 16:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
hvala bogu šta nisam moderna i postmoderna, ali tragovi obrazovanja/ispiranja mozga po akademskim instucijama - ostavilo je traga, ili bolje reći granicu.. ne ne ne nije da se ograđujem od besmislenog akademizma/akademizama, nego koristim izraz "granica," često - vidim ju živu, kao kakvi organski prežitak iz vremena prije povijesti..vidim je kako omeđuje čovjeka od drugog čovjeka i prirode i svemira. vidim granicu između razuma i ludila. što je tako jednostavna?! što je svijet uistinu crno-bijel, bez sivih prelaza, u koje mi relativisti, jako i željno želimo vjerovati, dok nam se taj sivi svijet ne počne raspadati pred očima, i poželimo - da poželimo da smo vjernici, ili da smo vjernici u nešto konkretno, nešto što bi nam davalo zaštitu od smrti, od boli, od nepravde..ovako relativisti sa zenovskim umom vjeruju da se rastapamo u svemiru, u elementarne čestice negdje između 10posto svemira što nam je poznato i ostalih 90 posto što je nepoznato. Još jedna granica. A paradoksa li, upravo bi zenovac trebao znati da nema granica, i da je nešto najgluplje na svijetu izjaviti da postoji granica um-osjećaji (pa su žene po toj formuli osjećajni, a muškarci racionalni), ili srce-duša. Tesla ih nije poznavao, nije poznavao nit onu krucijalno našu između Srbina i Hrvata ;) Možda bi trebali upotrebljavati granice u sferi morala i etike, u području ljudskog djelovanja - da se ne bi prešla ona granice nakon koje nema povratka..Može li stvarno dobar čovjek progutati grižnju savjesti, ili tu isto tako nema granica, jer dobar čovjek tu granicu ne vidi, i kad stoji na njoj - još je na dobroj strani... Ili granica život-smrt. Koliko je ljudi bilo na njoj. A ako postoji nije li samo prelazak, nije li samo promjena iz krutog u plinovito stanje, nije li fluidno, prirodno, ali ipak moćno zbog "nepoznanica" .. nije nitko prešao tu granicu i vratio se, ili ako se vratio - ne sjeća se tog prelaska. Ipak, granica Hrvatska-EU, značajna je npr. Turcima. Moj frend iz Izmira gleda sloveniju sa zagorskog brda i misli "Eh, da mi je viza!," a ja sam isto mislila kad sam željela radit u Norveškoj "eh da mi je EU građanstvo!" - jer nisam sklona ilegalnim zapošljavanjima (još jedna granica: biti poslužan sistemu u kojem jesi, ili iskorištavati njegove propuste..) Preživjeti/živjeti - možda je to neka najljepša granica, i većina ljudi je zaglavljena upravo na njoj, na onoj tankoj liniji koja nas dijeli između toga da izvršavamo svoje obveze (škola, faks, posao) i da slijedimo tradiciju svojih predaka i komformizmu potčinjenog dobrog građana/ke (obitelj, veza, izlasci petkom i subotom, preko radnog tjedna čišćenje stana, i sl) - ili jednostavno živimo po volji, po danu, po osjećaju, po trenutku: da fino ignoriramo obveze bez jebene grižnje savjesti, da živimo bez predrasuda, obrazaca, sterotipa, vizije (i vizije sebe) koju nam je nametnulo društvo, pa kasnije mi sami sebi. Jer očito to društvo smatra da čovjek, kad je slobodan, ne može razlikovati dobro od zla, barem ne na razini ljudske zajednice (obostranog zadovoljavanja interesa koja se zasnivaju na obostranom izvršavanju obveza)...A mene, nekako u dubini duše, baš zanima kako bi izgledalo neko društvo oslobođeno svog tog tereta. Jer ovako nit smo bolji ljudi, nit smo sretni.Pogledaj sva ta sranja koja ljudi rade jedni drugima, tu nesreću što ta izazivaju, tu mržnju, granice koji si postavljamo na temeljima besmislenih razlika, nepravdu, nejednakost, kršenje ljudskih prava i kozmičkog poretka - baš u društvu koji vjeruje u 10 božjih zapovijedi ili u predivne poruke Kurana. Možda upravo jer smo sami sebi postavili granicu između dobra i zla. Vjerujem da neki simbolički Adam i Eva to razlikovanje nisu poznavali... |
Mir u Bosni: Mir u Gazi
- 18:47 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kad se dogodilo izraelska agresija na Gazu, ja sam se upravo nalazila na jednom tajlandskom otoku. Kiša je pljuštala, što nam je do kraja dotuklo svaku iluziju o suncu, tropskoj plaži, golišavim i lijepo preplanulim tijelima (i našim i vašim). Ostale su nam nutella palačinke, voćni šejkovi koje moja prijateljica ubrizgava u žile, umjesto droge koje fali, te jedan Izraelac kojeg moja prijateljica upoznaje na bezveznom moon partyiju. Evo vam skeč. Sjedimo mi u našem bungalovu, pomalo dosadnjikavo zujeći jedni u druge, kad li Izraelac isprovociran mojim spomenom "Palestine" urliče da Palestina ne postoji, i da izvolim, ako je već spominjem, da mu je pokažem na barem jednoj karti svijeta. Nažalost, Hamasovu kartu svijeta nisam imala pri ruci. Općenito, nisam imala kartu svijeta. Nije li to tužno. U tako važnim trenucima, čovjek je goloruk, i može samo šutjeti. |
Prije revolucije
- 05:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Bernardo Bertolucci - Prima della rivoluzione (1964.) Kako je sad Subversive film festival u gradu, i kako ja imam propusnicu :) otišla sam pogledat Bertoluccijev "Prije revolucije" - samo da bi mi jedan moćan (i više njih) citat upao u oči, Najgora stvar koju nekome možeš reći je da ne vjeruješ u njegovu bol. I isječak iz dijaloga između Cesarea, buržujskog "revolucionara" i Gine, predivne buržujke koja za sebe kaže da boluje od "živčane rastresenosti" a mislim da boluje od prevelike lucidnosti i hrabrosti da živi svoj život oslobođena okova predvidljivosti: Gina: Ja sam poput kameleona. Mijenjam mišljenja ovisno o društvu u kojem se nalazim. Što to znači? Cesare: Možda da ste toliko sigurni u sebe da možete upiti sve a da ne izgubite sebe. p.s. Kako je Subversive Film Festival posvećen jednom davnom vremenu - majskoj revoluciji '68e (na što nas je podsjetio i predstavljač festivala kad je čestitao veleposlanstvu Čehoslovačke :)) - počela sam razmišljat o tom revolucionarnom vremenu za kapitalistički svijet, kao što mi je jedan posjetitelj rekao "najvećem događaju za taj svijet nakon komunizma." Shvatila koliko malo znam o tome i to zato što pripadam mlađim generacijama kojima se o majskoj revoluciji nije pričalo. Moćnici su ušutili, još jednom, povijest. Pričamo o pobjedama tih moćnika kao o pobjedama zapadne demokracije nad diktaturom, ali ne pričamo o samoj "demokraciji" i kako je nekad bila izjedana iznutra - kad su se njezini "kmetovi" još i mogli usuditi protestirati. Danas je svaki protest nemoguć. Kao u Zvjezdanim stazama - Welcome to Borg! :) p.p.s. Zanimljivo je to kad odrastaš u Hrvatskoj 90-ih, onda ti jedini važni povijesni događaji budu ratovi, genocidi, stvaranja novih i odumiranja starih država, sistema, i sl. - a u svemu tome zaboraviš na jednu malu ali tako značajnu majsku revoluciju.. |
o ljudima i kobilama
- 23:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Evo jednog (citata) za sve potlačene mase. Marksističke ideje nas jedino mogu zabavljat, jer nema više "revolucionara" a kad se koji i nađe - umjetni je, trendovski, podložan tržištu i njegovoj logici, koliko i svi mi. sve nas je progutalo vrijeme i mjesto, i ko u lektiri pišem, Vrijeme radnje: Mjesto radnje: Capitalist Civilization has endowed the wage-worker with the metaphysical Rights of Man, but this is only to rivet him more closely and more firmly to his economic duty. “I make you free,” so speak the Rights of Man to the laborer, “free to earn a wretched living and turn your employer into a millionaire; free to sell him your liberty for a mouthful of bread. He will imprison you ten hours or twelve hours in his workshops; he will not let you go till you are wearied to the marrow of your bones, till you have just enough strength left to gulp down your soup and sink into a heavy sleep. You have but one of your rights that you may not sell, and that is the right to pay taxes.” Paul Lafargue "The Rights of the Horse and the Rights of Man" (1900) I dok se neki moji poznanici s kojima tu i tamo popijem pivo naslađuju idejom o planeti koja će proći između Zemlje i Sunca 2012. i ubit više od pola populacije (jedan od njih u Ksetu mi reče, "ali ubit će i kapitalizam!" a kao, hi hi hi..ma fuj!), a neki moji prijatelji više vjeruju da će 2012. dovesti do "spiritualne promjene," a nikakvog masovnog pokolja - ja se mogu samo sprdati na to! Zašto? Pa sjetimo se svih tih sjajnih umjetnika i književnika koji su se veselili II. svjetskom ratu - misleći kako će isti pročistit svijet svih zala kapitalizma. A kapitalizam je ipak preživio! Kad bi nas taj planet i satrao, onih preživjelih 1/3 izgradili bi "novu Zemlju" na "starim temeljima"..kao da su ljudi ikad išta shvaćali?! Zato ja kažem - sve se treba bazirat na individui, odjebi sa razmišljanjima o sistemu i gađenju tog sistema - sistem je loš i amen!Ali zato moj život ne mora bit loš!! Uvijek postoji jedno Nebo koje nas spaja..i više različitih individualnih mantri.. :) |
